Čuda: Bijela i Glavska u općini Ravno kriju mnoge graditeljske tajne stare više od stoljeća

 

Bura dere - Slavko Milišić lijevo i Stanislav Vukorep desno

   Vjerojatno je „Večernji list“ prva novina, uopće, koja je posjetila tajnoviti jugoistok Hercegovine. Dio je to općine Ravno, nekih pet, šest kilometara od prometnice Trebinje – Dubrovnik kojeg kad pogledaš i razgledaš osjećaš se kao „Alisa u zemlji čudesa“. Čuda su grandiozni graditeljski pothvati - nasipi, usjeci, napuštena kamena zdanja, bunkeri, tvrđava iz koje se pazilo na iz Cavtata i Konavala uzbrektalih parnjače na izlasku u Bijelu. S obzirom da su se tu ispuštali oblaci pare, a lokomotive usporavale, nepozvani su poput scena iz western filmova znali napasti i pljačkati kompoziciju.

                                                    U blizini granični prijelaz

   Dana kad posjetismo to područje ni traga od umornih parnjača, prazna su i stajališta uz nekadašnju prugu, stanično zdanje u Glavskoj bez krova, izbrisao se i natpis, ali sama građevina je još kao nova. U blizini je i granični prijelaz nekad pripriječen krupnim kamenjem koje je očito nekome smetalo, pa je odbačeno s puta. Zbog slikanja same međe i zahtjeva svjetlosti prešli smo nekoliko koraka u drugu državu i ništa više. Tu priča završava, a počinje od skretanja s magistrale Trebinje – Dubrovnik.

Impozantni nasip u Bijeloj iz podnožja

      Put je trasa bivše željeznice koja vijuga kroz kamenjar ima se tu što vidjeti, međutim prava scena slijedi nakon nepuna tri kilometra, pred nama se ukaza golemi nasip. Bura doslovce dere, a naš suputnik Stanislav Vukorep priča kako su tu udari vjetra znali poslovično teške vagone uskotračne željeznice bacati iz tračnica. Nije nam to bilo drago čuti, jer smo morali preko pružne trase na drugu stranu, 220 metara nasipa. Tu nas je čekao gospodin Slavko Milišić, rodom iz obližnje Glavske, nastanjen u Trebinju, koji predstavljajući nam područje, reče:

Čekaonica za putnike u mjestu Zagradinje

   „Ovo je ogromni prostor od Ivanice kad skrenete pa do granice s Konavlima, to je ogromni prostor, koji je pripao općini Ravno i Federaciji. Vidite ovaj nasip on je napravljen preko naselja Bijela. Na sljedećem nasipu ispred nas, tu je jedan vojnik nastradao, vjetar ga bacio! Na tom nasipu toliki su udari vjetra da je izbacivao vagone iz kolosijeka“, kaže Slavko te dodaje:

Koji su to bili mineri - Čudesni usjek u stijeni

   „Najbliži smo bili Cavtatu, ja sam radio u hotelu „Croatia“ u Cavtatu  19 godina. Ovaj put pravo, od Glavske do Cavrata dugačak je samo 13 kilometara. Ima i put koji vodi Konavolska brda…“, reče Slavko kojem se žurilo jer su ga čekali demineri da im pokaže put do novog radilišta. Slavko ode a mi na buri nastavismo razgovor sa Stanislavom Vukorepom autorom knjige „Pruge koje su život značile“, koji pojašnjavajući mjesto i teren zbori:

Kolosalni nasip u Glavskoj - građen ručno!

   „Od Uskoplja sa uskotračne pruge Gabela – Dubrovnik, se odvaja tzv Zelenička pruga jer ide za Zeleniku. Ide jednim vrlo teškim terenom, zato ima dosta nasipa i usjeka. Posebice je zanimljiv ovaj prvi koji je dužine 220 metara, u temeljima je široko oko 50 metara, a visok je 22 metra. Na njemu je bila željezna ograda zbog jakih udara vjetrova. Sljedeći je još duži s njega se ulazi u pedesetak metara dugi, a tridesetak metara visoki usjek na bivšoj pruzi pred željezničkoj postajom Glavska. To je bila jedna vršna postaja, jer su potisci iz Cavtata, gurali vlakove do Glavske. Velika je visinska razlika,  Glavska je negdje na 495 metara iznad razine, a Cavtat na moru. Tu su u Drugom svjetskom ratu Talijani napravili manju tvrđavu, jer je često napadana, a slično se znalo dogoditi i u mirnodopsko vrijeme. Ima i jedan okretni tunel koji je usporavao tu vuču...“, kaže gospodin Vukorep, pa iznosi jednu zanimljivost:   

Stanična zgrada u Bijeloj nadomak granice s Hrvatskom

   „Do prolaska Jadranske magistrale svaki dan je sa područja Konavala jedan kompozicija teretnog vlaka voća i povrća išla prema Sarajevu. Na vratima teretnih vagona su bile dvije kvake jedna da za kompletno zatvaranje vrata, a druga da ima zraka. Kad se vozilo voće i povrće iz Konavala, vrata su bila na toj drugoj kvaki da ima zraka“, obrazlaže sugovornik pa dodaje:

Uklonjene stijene s granične međe

   „Predio Konavala je danas neobrađen osim jednog malog dijela. U Konavlima je bio i jedan manji aerodrom gdje su se spuštali avioni dok nije napravljena zračna luka u Ćilipima. Glavska je danas ostala bez naroda, a isto tako je na cijelom potezu uz bivšu željezničku prugu“.

Grob vojnika Mađara koji je poginuo na Glavskoj 1915. g.

   Grob vojnika po narodnosti Mađara, pronašli smo u pravoslavnom groblju u Glavskoj, lišaj je učinio svoje, pročitali smo samo da mu je bilo ima Ivan i da je poginuo 1915. godine. Naravno doći ćemo ponovo u Glavsku, mada je od Ljubuškog udaljena od prilike kao i Sarajevo, nadamo se s nekim sprejom očistiti lišaj kako bi otkrili prezime zaboravljenog vojnika.

                                                            Turistički potencijal

   Područje je to bogom dato za turizam, prava zračna banja, a da bi se razgledali nasipi, usjeci i tunel, trebao bi cijeni dan. Što da kažemo, objekti građeni prije 127 godina u dobrom su stanju, ne bi bilo loše da graditelji autoceste na koridoru Vc dođi i vide kako se to gradilo u davna vremena. Pruga od Gabele do Dubrovnika izgrađena je za samo četiri godine!

Talijanska utvrda za čuvanje pruge

   Na kraju citat o suputniku i sugovorniku: „Mnogo sam se puta iz nedođije, kako volim zvati te naše poviješću i baštinom pretrujene, a od ljudi poprilično ispražnjene krajeve, u suton vraćao s najistaknutijim hrvatskim terenskim istraživačem Stanislavom Vukorepom. Nerijetko smo znali negdje zastati i nakon obavljena posla uživati u pogledu na naše krajeve…“, napisa prof. dr. sc Domagoj Vidović zagrebački Metkovac u godišnjaku Stolačko kulturno proljeće 2024. S napisanim se slaže i autor ovog priloga.

Tekst i foto: Dušan Musa

Naravno, nikakvo preuzimanje tekstova i slika ne dolazi u obzir, jedino to mogu New York Times, Le Monde i poslovni suradnici!

Jedan od ručno rađenih čudesnih usjeka